Četvrta sezona je konačno pred nama, ali donosi više problema nego uzbuđenja. Dok se Hemsvort muči da zameni Kavila, pravi problem leži u iscrpljenoj priči, dosadnim likovima i potpunom nedostatku nekadašnjeg mračnog šarma. Pročitajte zašto je ovo početak kraja za nekada voljenu sagu.
Četvrta sezona Netflixove serije “The Witcher” stigla je na platformu ne sa uzbuđenjem, već sa teretom.
Nakon dve i po godine pauze, breme dokazivanja bilo je ogromno, a u centru pažnje našlo se jedno pitanje: može li Lijam Hemsvort zameniti Henrija Kavila?
Sada kada su epizode pred nama, odgovor je jasan, ali on otkriva mnogo dublji problem.
Hemsvort se zaista muči u sivom kostimu Geralta iz Rivije, ali sa njim se muči i cela saga, koja očajnički traži novi dah dok srlja ka već najavljenom kraju.
Problematični prelaz
Najočiglednija promena je, naravno, i ona koja izaziva najviše polemike. Uzalud se rekapitulacija na početku sezone trudi da sakrije lice Henrija Kavila; on više nije Veštac.
Tu ulogu preuzeo je australijski glumac i taj prelaz je nemoguće ignorisati.
Tamo gde je Kavil unosio neporecivo prisustvo – mešavinu sirove snage, suve ironije i mračne težine – Hemsvort deluje kao “primenjeni, ali bledi zamenik”.
On je poput duha koji prolazi kroz kadar ne ostavljajući trag.
Što je još gore, povremeno deluje kao da je u direktnoj “kopiji” svog prethodnika, kao da pokušava da imitira Kavilove manire ne bi li ublažio tranziciju.
Ali, zamena je bila preglasna i previše očigledna. Mlađi brat Hemsvort je prihvatio nemoguć posao, a njegov pristup u kontraritmu postaje još očigledniji kada se uvidi da fundamentalni problemi serije leže mnogo dublje.
Repetitivni Geralt, suverena Yennefer i izgubljena Siri
Dok se pažnja javnosti fokusira na Hemsvortov neuspeh da popuni čizme, pravi greh sezone je njena fundamentalna “plitkost” i opšta dosada.
Struktura radnje i opšti pad kvaliteta čine promenu glumca sekundarnim problemom.
Nakon duge pauze, ponovo se investirati u zamršenu mitologiju Kontinenta nije lak zadatak. Ulozi deluju nejasno, a frakcije i kampovi prilično loše definisani.
Geraltova dosadna potraga

Scenario se čak i ne trudi da bude suptilan; kroz teške i direktne dijaloge, stalno se naglašava kako se Geralt “menja” kao lik.
Ovo deluje kao providan pokušaj produkcije da gledaocima opravda zašto Veštac odjednom ima novo lice i glas – jer, eto, on je sada “drugačija” osoba.
Najsvetlija tačka: Yennefer
Srećom, serija više ne počiva isključivo na Geraltovim plećima. Najsvetlija tačka sezone je bez sumnje Yennefer.
Anja Čalotra potvrđuje svoj status ikone fantazijskog žanra, noseći svoju ulogu kao “suverena” čarobnica koja sada vodi otpor protiv harizmatičnog Vilgeforca.
Ipak, ni njena priča nije savršena. Fokus na “sestrinstvo” i žrtvu, iako daje jasan cilj, usput gubi svu suptilnost i individualnost koja je krasila kompleksne likove čarobnica, svodeći ih na homogenu masu.
Izgubljena avantura: Siri
Najmanje zanimljiv, i verovatno najslabiji deo sezone, jeste treći narativni stub: Sirina avantura.
Njena sporedna avantura sa bandom “Pacova” (Rats) opisana je kao “očajničko vrtenje u krug” i “zakašnela adolescentska kriza”.
Siri, koja bi trebalo da bude centralna figura sudbine Kontinenta, svedena je na najmanje interesantan deo sezone, zaglavljena u priči koja ne uspeva da zadrži pažnju.
The Witcher sezona 4: Dva bljeska u moru dosadnih likova
Problem se prenosi i na sporedne likove. Voljeni Jaskir (Džoi Bejti) “pravi šou” kad god mu se ukaže prilika, ali njegov lik stagnira i ne nudi ništa novo. Štaviše, u petoj epizodi “daruje” gledaocima napornu i dosadnu muzičku tačku.
S druge strane, nova lica donose pomešane rezultate. Dok je nova strelkinja Milva opisana kao “bezukusna”, dva kastinga su pun pogodak:
- Lorens Fišbern kao vampir Redžis unosi “plemenitost” i glumačku težinu svakoj sceni.
- Šarlto Kopli je odličan kao jednodimenzionalni, ali efektni negativac Leo Bonart.
Iscrpljena saga i pomirenost sa neuspehom
pak, najveći problem “The Witchera” nije ni Hemsvort, ni Siri. To je činjenica da saga deluje “iscrpljeno” pre nego što je uopšte zagrebala površinu ogromnog sveta koji je stvorio Andžej Sapkovski.
Velika priča o Konjunkciji Sfera se stalno samo ovlaš dodiruje. Scenario se gubi u pretpostavkama i sporednim intrigama, nikada ne ulazeći u suštinu.
Ono što je nekada bio mračni svet slovenskog folklora pun čudovišta, sada pati od njihovog hroničnog nedostatka. Sezona 4 je drastično inferiornija u tom pogledu.
Akcione scene su korektne, ali često nerealistične. Postaje očigledno da “The Witcher” verovatno nikada neće dostići svoj puni potencijal i postati “velika serija” kakvoj su se fanovi nadali.
Kraj je blizu
Čini se da je i sam Netflix to prihvatio. Kraj je već zakazan za petu sezonu.
Narativ se sada vidno “zateže” i oslobađa kompleksnosti originalnih knjiga, kao da želi da što pre stigne do cilja.
Možda je, na kraju krajeva, tako i bolje. Umesto da se pretvara da je epski naslednik “Igre prestola”, “The Witcher” u svojoj četvrtoj sezoni deluje kao serija koja se pomirila sa svojom sudbinom – da tiho nestane, posrćući ka kraju koji je zaslužila, ali ne i onom kojem se nadala.

Info kutak
- Domaći naslov: Veštac
- Originalni naslov: The Witcher
- Kreator: Lauren Schmidt Hissrich
- Uloge: Liam Hemsworth, Anya Chalotra, Freya Allan, Joey Batey
- Žanr: Naučna fantastika, Drama, Akcioni i avanturistički
- Datum izlaska: 20.12.2019.
- Ocena publike: 79%
The Witcher, sezona 4
Ukupna ocena - 50%
50%
Četvrta sezona "The Witchera" je veliko razočaranje koje ne uspeva da opravda dugo čekanje. Iako se Lijam Hemsvort vidno muči da popuni čizme Henrija Kavila, delujući kao bleda kopija bez harizme, on nije jedini, pa čak ni najveći problem. Sezona pati od fundamentalno plitke priče, dosadnih sporednih avantura i opšteg osećaja da je saga iscrpljena i da se vrti u krug. Nekoliko svetlih tačaka, poput suverene pojave Yennefer i odličnog kastinga Redžisa i Lea Bonarta, ne mogu spasiti sezonu koja se samo tetura ka svom već najavljenom kraju.





