- Sadržaj recenzije: Uvod i prvi utisci, Analiza bez spojlera: Akcija, ritam i novi protagonista, Rizici: Humanizacija Predatora i "Buddy Movie" ton, Povezivanje sa 'Alien' univerzumom, Analiza sa spojlerima: Porodična drama i kontroverze, Zaključak i konačna ocena
Da slušam puritance i dežurne kritičare, rekao bih vam da je Disney ubio franšizu, da je pravi Predator umro 1987. i da je, u svakom slučaju, u svetu koji je potonuo u “woke” kulturu, u današnje vreme je nemoguće imati dobar film koji ima “m*da”.
Eto, to bih vam mogao reći da surfujem na tom reakcionarnom talasu koji guta filmsku kritiku, kao i društvo uopšte, ali više volim da vam pričam o filmu Predator: Divljina (Predator: Badlands) onakvom kakav jeste, prvo bez spojlera, čak i ako ću pomenuti stvari otkrivene u trejlerima.
Recenzija bez spojlera
Režiser i poređenje sa “Prey”
Ovaj film je režirao Dan Trachtenberg, kome dugujemo “Prey“, koji nam je ponudio sukob između Jautje (ime Predatorove vrste, verovatno znate) i mlade Indijanke.
Lično, meni se veoma dopao, čak sam obožavao “Prey”, i mislim da je sveukupno ostao bolji film od Predator: Divljina (Predator: Badlands), iako je veoma različit.
Novi protagonista – Dek
Velika originalnost ovog filma Predator: Divljina (Predator: Badlands) je u tome što čudovište iz prethodnih nastavaka postaje protagonista priče. I to, naravno, podrazumeva veliki rizik u pogledu scenarija. I kad već preokreće perspektivu, film ide do kraja u tome.
A što se tiče mana, mislim da je ponekad otišao predaleko da bi učinio lika simpatičnim gledaocima. Taj lik se zove Dek i on je Jautja, ali još uvek nije Predator. Smatraju ga promašajem i slabićem u svom klanu zbog njegove sitnije građe u poređenju sa svojima, ali je na kraju i strašan borac i ultra odlučan protagonista.
Akcija, vizuelni efekti i ritam
Jedna zamerka koja se nikako ne može dobronamerno uputiti ovom filmu je da ne nudi dovoljno akcije. Nikada nismo videli toliko akcije i toliko sukoba protiv različitih opasnosti i stvorenja u jednom “live-action” Predator filmu.
Doduše, vizuelno nije sve savršeno, jer film ima ogroman broj kadrova sa digitalnim efektima, što je logično, a osetljivost na to varira. Našao sam jednu kratku sekvencu koja mi je bila malo neprijatna u celom filmu, i ponekad neke druge kojima je nedostajalo malo preglednosti zbog nedostatka širokih planova u borbama sečivima.
Sve u svemu, iako film nije ogroman vizuelni uspeh, apsolutno nije toliko loš da bi mi to promenilo mišljenje o ostatku. Ima dosta kreacija stvorenja i biljaka, i iako je moglo biti oštrije, preciznije, ponekad organskije, to ipak prolazi.
Ono gde ovaj film zaista blista je njegov ritam, sa samo 1 sat i 47 minuta trajanja, stvari se odvijaju brzo. Ne ostavlja nam previše vremena da razmišljamo o nekim pomalo diskutabilnim elementima i uvlači nas u uzbudljivije avanture i borbe koje uspevaju da pokažu dovoljno raznovrsnosti da nam ne dosade.
Narativ, humanizacija i rizici
Sa narativne tačke gledišta, film će prikazati Dekov put između imperativa njegove nemilosrdne kulture i iskustva koja će doživeti na najnegostoljubivijoj planeti koju možete zamisliti, kako u pogledu faune tako i flore.
U svakoj dramskoj strukturi, ili skoro svakoj, protagonista mora proći kroz iskušenja koja će u njemu podstaći neku formu transformacije, transformacije njegovog odnosa prema sebi i svetu, prema drugima.
Dakle, da, to neminovno podrazumeva davanje dijaloga Jautji, njegovo blago humanizovanje, i time, iz ugla kritičara, preuzimanje rizika da se potkopa njegova aura ubice i njegov status ikoničnog stvorenja naučnofantastičnog filma.
U početku, da bi zakucao ovaj pristup Jautje koji se smatra preslabim od strane svog oca da bi bio dostojan da postane pravi Predator, Dan Trachtenberg je zamislio lika kao slepog.
Taj ugao je napušten jer se želeo dati prioritet vizuelnom, senzornom otkrivanju planete Gena, na kojoj se odvija veći deo filma. Gena je verovatno neka vrsta pakla u kojem i najmanje stvorenje može da vam raznese lice.
Dakle, da, deluje kao planeta izmišljena da postane savršen teren za igru za budućeg Predatora, ali to se dobro uklapa u akcioni, pa čak i pomalo zabavan pristup filma. Ko kaže Predator protagonista, kaže lov, ali lov koji se može smatrati herojskim podvigom, umesto da se prikazuje nemilosrdno pogubljenje nekih ljudi koji ništa nisu tražili.
Treba reći da interes preokretanja uobičajenih uloga u ovom predlogu takođe leži u razmatranju nečeg drugog osim Jautje koji na kraju gubi i dokazuje još jednom da, koliko god bili predatori, neki ljudi ostaju bolji jer su taktički oštriji, čak i sa ogromnim tehnološkim zaostatkom.
Sve u svemu, film je pun akcije i ritma, ali i uživanja u pripremi svog finalnog čina, kada shvatimo da avanture nisu definisane nasumično. Međutim, sam film kompromituje proces humanizacije svog Jautje, čineći taj narativni put rizičnim i nestabilnim.
Možemo se zapitati da li bi filmu koristilo malo više cinizma, zadržavajući kod Deka, anti-heroja, pogled na svet koji je još više ukorenjen u kulturi njegovog naroda i manje sklon nekom obliku empatije.
Tia, “Buddy Movie” i Alien univerzum
Prelazimo sa anti-heroja na heroja, prosto. Pored Deka, drugi glavni lik filma je Tia, android kompanije Weyland-Yutani, koja je otkrivena vrlo rano u trejlerima i koju igra El Fening. Povezivanje univerzuma Aliena i Predatora je tu, ali lik Tije je slika i prilika filma.
Dok su početni ulozi postavljeni porodičnom dinamikom Deka grubi i izuzetno obećavajući u pogledu tona, kasnije skrećemo skoro pa u akcionu komediju u stilu “buddy movie” (film o dva drugara). Čak se uvodi i lik koji će kristalisati odbijanje onih koji žele da zamisle Predator film samo u čisto pretećoj i nemilosrdnoj perspektivi.
To je istovremeno dašak svežeg vazduha i preuzimanje rizika u istraživanju potencijala ove franšize, ali ko kaže “buddy movie” kaže i značajan udeo lakoće, naravno, pa čak i humora, budimo ludi. Srećom, Dek Jautja se neće pretvoriti u klovna, ali sa Tijom takođe ne treba očekivati novo razmišljanje o egzistencijalnoj sumnji androida i njegovom odnosu prema ljudskom stanju, tako bliskom a tako dalekom.
Taj pristup androidu biran je već dovoljno često da bismo poželeli nešto drugo. Ali eto, nalazimo se u zajedničkom univerzumu sa franšizom Alien, dok istovremeno ostavljamo po strani suštinu njene ozbiljnosti ili njenog distopijskog aspekta.
Ovaj film treba gledati zbog akcije, stvorenja, “badass” stava lika i njegove taktike. S druge strane, ne računajte na suptilne odnose ili dijaloge, ili na moralni pristup koji je veoma veran vrednostima koje bismo tipično očekivali od jednog Jautje.
Da li jedna franšiza apsolutno mora da se zadovolji samo jednim raspoloženjem i jednim pristupom? To je veliko pitanje. U slučaju Aliena, činilo bi mi se iskreno problematično ići ka akcionoj komediji. Međutim, moram reći da za Predatora, mislim da je sveukupno rezultat znatno pozitivniji nego negativan.
Ali šta onda misliti o ovom izboru da se ubace delovi “Alien” predanja u film kao što je Predator: Divljina (Predator: Badlands)? Recimo da na osnovu elemenata Aliena koji se koriste u filmu, to još uvek funkcioniše, ali ne bismo mogli ići dalje a da pritom ne izgubimo suštinu Aliena.
Ako uporedimo sa serijom “Alien: Earth” koja je žestoko kritikovana, da, istina je, ima nekih velikih problema u narativnoj konstrukciji i de-ikonizaciji Ksenomorfa. Međutim, u pogledu atmosfere, nikada nismo bili u komediji ili nekom obliku lakoće, i još uvek smo imali taj distopijski aspekt na Zemlji budućnosti u rukama mega-korporacija.
Čini mi se da sve to može koegzistirati i funkcionisati sve dok ne upadnemo u zamku sveopšte povezanosti sa obaveznim susretom ovog lika sa onim drugim. Nemam ništa protiv Marvelove konstrukcije, iako je moderno govoriti loše o njoj nakon “Endgame-a”. To je, međutim, bilo iskustvo filmskog univerzuma kakvo nikada ranije nismo videli u istoriji kinematografije.
Doduše, Marvelova struktura se urušila pod sopstvenom težinom, a pre svega težinom filmova i serija slabijeg kvaliteta i prevelikog rasipanja uloga i pažnje fanova između priča i likova koji su manje interesantni i manje snažno otelotvoreni.
Mislim da apsolutno treba izbegavati iskušenje “marvelizacije” Predatora i Aliena. Umesto toga, treba istrajati u nuđenju nezavisnih dela, svako sa svojom sopstvenom i veoma izraženom ličnošću. Ona mogu deliti elemente predanja, ali ne smeju se ukrštati ili zavisiti jedno od drugog da bi išla napred.
Što se tiče filma Predator: Divljina (Predator: Badlands), to je dobar akcioni film u kontekstu naučne fantastike. Uzbudljiv je, bez mrtvog hoda. Doduše, film malo preteruje u humanizaciji svog protagoniste i možemo se iznenaditi razlikom u tonovima u odnosu na prethodne dobre Predator filmove, ali barem imamo jedinstven predlog koji znatno više naginje ka blokbasteru nego ka žanrovskom filmu predodređenom da postane kultni.
Recenzija sa spojlerima
Jautja porodična drama
Imamo taj početak koji mi se mnogo dopao, gde Dek, smatran slabićem od strane svog klana, ipak može da računa na svog brata Kija da ga trenira i prizna mu pravo da prođe ritual lova koji će od njega načiniti punopravnog Predatora, uz dobijanje čuvenog ikoničnog sistema za kamuflažu.
Film postavlja osnove Jautja kulture, ili barem kulture ovog klana, koja zagovara usamljenost i apsolutnu predaciju, odbacujući svaki oblik prijateljstva ili druge emocionalne vezanosti. Ali eto, starijeg brata Kija je spasao Dek u mladosti, i on se oseća ne samo dužnim, već čak i emocionalno vezanim za svog brata.
Odlična uvodna sekvenca, dakle, sa njihovim nemilosrdnim ocem i Kijevim izborom, koji će dati prednost mogućnosti da se njegov brat dokaže, umesto da zgrabi svoje oružje i pogine kao pravi ratnik. Tako preispitivanje doktrine klana počinje sa Kijem, i tek postepeno će Dek prihvatiti manje usamljen i nemilosrdan pogled na svet.

Kad smo kod Tese, deluje neverovatno kompetentno i snažno, čak i fizički, i možemo se zapitati koliko su Weyland-Yutaniju uopšte potrebne sve te vanzemaljske vrste kada vidimo efikasnost same Tese, ili još više kada upravlja XXL egzoskeletom.
Za Kaliska, lako razumemo interes u smislu istraživanja stvorenja koje ima sposobnosti regeneracije skoro superiornije od Volverinovih. To je rudnik zlata za medicinsku primenu u veoma traženoj potrazi za večnim životom.
Problematični “Bebi Joda” (Bad)
Pomenimo Bada (Bud). Već ga nazivaju “Bebi Joda”, i zaista, sa svojom relativnom ljupkošću i ulogom komičnog olakšanja, to je izum koji na najekstremniji način odstupa od klišea Predatora.
Međutim, iako se Dekov izbor da sebi izabere novi klan može razumeti, u apsolutnom smislu, zašto da ne, pitamo se da li transformacija nije previše ekstremna kada odluči da postane prijatelj sa Kaliskom.
Gubitak suštine i PG-13 rejting
Na osnovu toga, Jautja postaje znatno osetljiviji i pokazuje mnogo više empatije od mnogih ljudi. Dakle, da li smo tu izgubili samu suštinu lovca koji ne daje popust niti pokazuje osećanja? Zar nije bilo moguće sačuvati malo tog Jautja duha, a da ipak u suštini ponudimo isti film?
Mislim da smo otišli malo predaleko sa pričom o čoporu i Jautji koji skoro postaje budista. Treba reći da bez ijednog čoveka u priči, takođe nam nedostaje prilika da ga vidimo kako pokazuje neku upečatljivu okrutnost.
Objašnjenje je očigledno: s obzirom da se bori samo protiv androida i čudnih stvorenja, nema crvene krvi na ekranu, pa nema problema da se dobije klasifikacija (PG-13) koja omogućava ulazak mlađoj publici u sale.
Zaključak
Završna ocena i budućnost franšize
Ipak preferiram uloge života i smrti iz filma “Prey” u odnosu na ovaj simpatični akcioni blokbaster sa Jautja sosom. S tim rečeno, ja sam spreman za mogući nastavak i mislim da bi smenjivanje filmova sa Predatorom kao antagonistom i protagonistom moglo biti lep način da se ova franšiza razvija na intrigantan i zabavan način.
Srećom, film je imao dovoljno dobrog ukusa da ne uključi Ksenomorfa. Možemo čak reći da bi, s obzirom na nivo pretnje u filmu, Ksenomorf na kraju bio samo anegdota. Eto zašto nisam baš oduševljen idejom nove borbe između dva sveta čudovišta koja, očigledno, više nisu tako sveta.
Mogu donekle razumeti preferenciju koju će neki bez sumnje izraziti da se ta stvorenja ostave tamo gde jesu i da se pre svega pokuša izmisliti nova, originalna stvorenja i priče i univerzumi koji idu uz njih. U svakom slučaju, preporučujem film, lepo ćete se provesti u bioskopu gledajući ga.
Osnovne informacije o filmu:
- Originalni naslov: Predator: Badlands
- Godina izlaska: 2025
- Žanr: Akcija, Naučna fantastika, Triler
- Reditelj: Dan Trachtenberg
- Glavna uloga: Elle Fanning (kao Tia)
- Studio: 20th Century Studios
- Distribucija: Hulu
- Trajanje: 107 minuta (1 sat i 47 minuta)
A sada – vaše mišljenje!
Kakvi su vaši utisci nakon gledanja filma Predator: Divljina (Predator: Badlands)?
Da li smatrate da je Dan Trachtenberg uspeo da osveži franšizu ovom smelom promenom protagoniste? Ili mislite da su ‘humanizacija’ Deka i uvođenje stvorenja kao što je “Bad” otišli predaleko i da ste više na strani puritanaca?
Ostavite svoje mišljenje u komentarima ispod – baš me zanima da li je ovo pravi put za franšizu!
Napomena autora: Ovu recenziju pišem nakon što sam film Predator: Divljina (Predator: Badlands) premijerno pogledao u bioskopu u Parizu, pošto se film u Francuskoj prikazuje od 5. novembra 2025.
Predator: Divljina (Predator: Badlands)
Ukupan utisak: - 75%
75%
Predator: Divljina (Predator: Badlands) je hrabar, adrenalinski i izuzetno zabavan blokbaster koji donosi više akcije nego bilo koji prethodni film u franšizi. Režija Dena Trachtenberga je sigurna, ritam je munjevit, a odluka da Jautja (Dek) bude protagonista je osvežavajuće smela. Film je vizuelno bogat novim stvorenjima i opasnom planetom koja služi kao savršeno igralište. Ipak, ocena nije savršena jer film povremeno posrće. Najveći rizik - "humanizacija" Predatora - istovremeno je i njegova mana. Film previše naginje ka "buddy movie" komediji u interakciji sa androidom Tijom, a uvođenje simpatičnog stvorenja (Bada) će sigurno podeliti fanove. Time se gubi deo one sirove, nemilosrdne oštrice koja je definisala originalnog lovca. Ukratko, ovo je veoma dobar i uzbudljiv akcioni film, koji je daleko bolji nego što su puritanci očekivali, ali ne dostiže emotivnu težinu i savršenstvo filma Prey. Vredi ga pogledati zbog čiste, neprestane akcije.











