Iako sam fan glumice njen rediteljski prvenac je za mene bio pravi fimski debakl, tako na vest o njenom drugom filmu nisam očekivao ništa posebno. Radi se o filmu Nepokoren (Unbroken) koji je biografska priča američkog olimpijca koji biva uvučen u vihor drugog svetskog rata. Elem, američke filmske biografije su uvek nabijene herojskim i epskim pričama nabijene viagrom, ali moram priznati da kadrovi iz titlovanog trejlera ne oskuđuju narativnim i vizuelnim kvalitetima. Da napomenem inače da je scenario filma delo braće Coen a inspirisan je istoimenom knjigom spisateljice Laure Hillenbrand.
Kao po običaju, donosim vam i muzike iz trejlera:
Oskarovka Anđelina Džoli režira i producira film „Nepokoren”, epsku dramu koja prati neverovatan život olimpijca i ratnog heroja Luis „Lui” Zamperinija (Džek O'Konel), koji je, pored još dva člana posade, preživeo u čamcu 47 dana posle gotovo fatalnog pada aviona u drugom svetskom ratu, da bi ga zatim uhvatila japanska mornarica i poslala u zatvorenički logor. Adaptiran po uzoru na izuzetno popularan roman Lore Hilenbrand, „Nepokoren” oživljava na velikom platnu neverovatnu i istinitu Zamperinijevu priču o žilavoj snazi ljudskog duha.
O knjizi
Priča iz Drugog svetskog rata o preživljavanju, otpornosti i iskupljenju.
Jednog majskog popodneva 1943. godine američki bombarder srušio se u Pacifik i nestao ostavivši za sobom samo krhotine i mrlje ulja, goriva i krvi. Onda se na površini okeana pojavilo jedno lice. Pripadalo je mladom poručniku, strelcu bombardera, koji se dokopao čamca za spasavanje i prebacio se u njega. Tako je počela jedna od najneobičnijih odiseja Drugog svetskog rata.
Poručnik se zvao Lui Zamperini. Kao dečak bio je lukav, nepopravljiv prestupnik, provaljivao je u kuće, tukao se i bežao od roditelja da se vozi železnicom. Kao mladić usmerio je svoj prkos u trčanje i otkrio da raspolaže izuzetnim darom koji ga je odveo na Olimpijske igre u Berlin i na prag rušenja granice snova. Ali kad je izbio rat, atletičar je postao vazduhoplovac. Tako je krenuo na poslednji zadatak i obreo se u malenom čamcu koji pluta u nepoznato.
Zamperinija su čekale hiljade kilometara otvorenog okeana, nasrtljive ajkule, potapanje čamca, glad i žeđ, napadi neprijateljskih aviona, a posle svega toga još veće muke. Nateran do ivice izdržljivosti, Zamperini je na očaj odgovarao dosetljivošću, na patnje nadom, odlučnošću i humorom, na nasilje buntom. Zamperinijeva sudbina, bila pobednička ili tragična, visila je na tankoj niti njegove volje.
Ispripovedana bogato i slikovito, ova knjiga govori o nezaboravnom putovanju jednog čoveka u krajnost.
Nepokoren je svedočanstvo o otpornosti ljudskog uma, tela i duha. VIA
u boji biografska drama, SAD, 2014
reditelj: Angelina Jolie
pisac: Laura Hillenbrand
scenario: Joel Coen, Ethan Coen, Richard LaGravenese, William Nicholson
kompozitor: Alexandre Desplat
snimatelj: Roger Deakins
producent: Angelina Jolie, Erwin Stoff, Clayton Townsend
montažer: Tim Squyres
uloge:
Garrett Hedlund (John Fitzgerald)
Domhnall Gleeson (Russell Allen ‘Phil’ Phillips)
Jai Courtney (Hugh ‘Cup’ Cuppernell)
Jack O'Connell (Louis Zamperini)
Alex Russell (Pete Zamperini)
Luke Treadaway (Miller)
Finn Wittrock (Francis ‘Mac’ McNamara)







Nesalomivi duh
Angelina Jolie je odabrala za svoj drugi režiserski poduhvat inkarnaciju neverovatne životne priče američkog atletičara-olimpijca Louisa Zamperinija. Literarno štivo objavila je američka književnica i novinarka Laura Hillenbrand (napisala i roman ‘Seabiscuit’ koji je takođe ekranizovan) 2010. godine, što je ubrzo postalo bestseler. Poznata stvar je da ono što izazove veću pažnju kod čitalačke publike, odmah postaje interesantno i producentima, uvek spremnim da ih prenesu na veliko platno. Joel Coen & Ethan Coen u saradnji sa još dvojicom scenarista, pobrinuli su se za adaptaciju literarnog predloška u zanimljiv i pretežno linearni narativ.
Spoj ratne tematike, sa sportskom, režija je uspela da ukomponuje u gledljivu biografsku priču. Koristeći povremene flashbackove, priča nas upoznaje sa svim detaljima jedne neverovatne odiseje o odrastanju, iskupljenju, pronalaženju vlastitog životnog puta i iznad svega o preživljavanju u neprijateljskom okruženju. U atmosferi rasplamsalih ratnih sukoba, sugestivna režija pruža nam uvid u stanje ljudskog duha kome je pokora nepoznat pojam. U naizgled bezizlaznoj situaciji, kada je sudbina ratnih zarobljenika bila u tuđim rukama, našeg junaka je održala jaka volja za životom pothranjena na optimističnom geslu pravog sportiste: ‘ako mogu da izdržim, mogu i da uspem’. Veći deo filma fokusiran je na ratne strahote kroz koje prolazi Louis Zamperini. Bez vidljive namere da pređe u otrcanu patetiku, priča zadržava potrebnu distancu i prikazuje nam žrtvu kao čoveka koji nije izgubio ljudsko dostojanstvo, kao moralnu gromadu kojoj polazi za rukom da pronađe unutrašnju snagu skrivenu duboko u svom srcu i da oprosti zlotvorima. Za sve patnje, psihička ponižavanja i fizička maltretiranja.
Ne bih se zadržavao na sinopsis, jer uvek kada su istinite priče ekranizovane, ishod je dobro poznat (malo ‘guglanja’ je obično od velike pomoći). Mogu samo da istaknem kako je režija zanatski vešto provukla željenu dramaturgiju kroz celu priču u trajanju više od dva sata. Zlurade kritike kako ovde nema ni trunke originalnosti, rediteljske genijalnosti su uglavnom na mestu. Angelina je naprosto miksovala nekoliko istaknutih filmskih naslova snimljenih još od kraja 50-ih prošlog veka, pa naovamo, smeštajući celu priču u epske okvire. Da, da, zvuči hollywoodski, što nekome može i da zasmeta. Pa uostalom sam film je namerno izbačen na tržište neposredno kada su počele priče o nominacijama za Oscare.
S tehničke strane sve je urađeno besprekorno, jer pozamašan produkcioni budžet od $65,000,000 (u koji je bila uključena i njena producentska kuća – Jolie Pas) osigurao je atraktivne lokacije u Australiji, uz sve pogodnosti koje pružaju sjajno opremljeni Fox Studios u Sidneju. Ratna drama jako lepo vizuelno stilizovana, propraćena nadahnutim muzičkim aranžmanima koje je uradio oskarovac Alexandre Desplat, nesumnjivo ima prepoznatljiv estetski identitet.
Teško je izreći sličnu konstataciju za glumački odabir. Jack O'Connell je prilično korektno odradio svoj posao, ali manjak urođene harizme u pojedinim segmentima dolazi do izražaja (a manjka tu nešto i iskustva). Od sporednih uloga, moram da pohvalim zapažen nastup japanske pop zvezde Miyavija (Takamasa Ishihara), jer je upravnik logora Watanabe vrlo ubedljiv, nedokučivih moralnih uverenja (par zajedničkih scena s O'Connellom deluju tako zastrašujuće i predstavljaju potresno svedočanstvo o sukobu dveju različitih kultura podstaknutih ratnim vihorom).
Najviše zahvaljujući spretnosti i snalažljivosti visprene Angeline Jolie, dobili smo solidnu filmsku zabavu, jer konvencionalno ispričana ratna epopeja postiže primarni cilj. Drži pažnju od početka do kraja, uz žal što nije makar malčice zagrebala o događajima s kojima smo se upoznali tokom trajanja odjavne špice. Hajde da ne cepidlačim, već da izreknem svoj sud o dometima ove drame. Bez obzira što je ponudila ono što se i očekivalo (zli jezici bi rekli ‘već viđeno’), ipak zaslužuje više nego prelaznu ocenu, te preporučujem da je u svakom slučaju ubacite u vaš ‘filmski meni’.