GTA V – recenzija igre sa HCL portala

Donosim vam izvrsnu i jako kompletnu recenziju i video recenzije mega hita GTA V sa izvrsnog hrvatskog gaming portala HCL.hr koju je napisao autor Duje “Duksy” Kozomara, Enjoy!Druženje s Michaelom, Franklinom i Trevorom po najvećem i najzabavnijem otvorenom svijetu do sada oduzelo nam je nevjerojatnu količinu vremena i uspješno nas udaljilo od prijatelja, djevojaka, obitelji i obaveza. Nije nam ni najmanje žao.

Pojam hype koristi se za intenzivno, ponekad i pretjerano reklamiranje te promociju nekog proizvoda, kreiranje interesa i podizanje uzbuđenja publike kićastim pa i dramatičnim metodama. Nema sumnje da je hype dobro odrađen kada o proizvodu pišu svi mediji pa čak i oni koji inače ne pokazuju nikakav interes za to područje, a kvartovski mesar Jozo prilikom rezanja teleće butine priupita vas koji je vrag s tom nekom igrom gdje gaziš prostitutke i pucaš po policijskim helikopterima.

Znate da ste dobro odradili taj vražji hype kada vam jedna video igra u samo tri dana prodaje donese zaradu od milijardu dolara, a mladića iz Splita kojem je pripala divna privilegija da dobije svoju kopiju za recenziranje poznanici zbog toga u prolazu gledaju mrko ispod obrva i ljubomorno mu, mrmljajući sebi u bradu, psuju rodbinu, iako su do tada zaigrali možda dvije igre u životu.

Grand Theft Auto, dragi naši, uistinu je kvalitetno nahajpan naslov, a upravo takvim proizvodima treba pristupiti oprezno, jer se zbog visokih očekivanja postavljenim radi vrsno odrađenog marketinga, nerijetko znamo prilično razočarati kada se pusta idilična obećanja jako brzo rasplinu jednom kada igru osjetite u akciji. Na samom početku dugačke recenzije koju čitate, odmah ćemo vam hrabro, nakon dva tjedna igranja te s brojem sati provedenim u igri kojeg se zapravo mrvicu sramimo podijeliti, otkriti svoje potpuno objektivno mišljenje – Grand Theft Auto 5 gotovo sve je te krasne epitete, pohvale i uzdizanja u nebesa apsolutno zaslužio.

Mogao bih vam jednostavno reći da pročitate našu opsežnu najavu igre te si predočite kako je svaki detalj koji je Rockstar obećao uistinu i ispunjen te u samoj akciji izgleda još nevjerojatnije nego što ste to vjerojatno zamišljali. Kao što nedvojbeno znate, „petica“ donosi najveći otvoreni svijet ikada u ovom slavnom serijalu, no Los Santos i njegovo okružje nisu toliko impresivni samo zbog puke goleme površine, koliko zbog nevjerojatne količine sadržaja na svakom metru – kako na kopnu, tako i u moru, pa čak i u zraku.

Rockstarovi vrsni pisci kreirali su genijalnu satiru današnje Amerike. Na svakom koraku očito je namjerno ismijavanje današnjih iskrivljenih vrijednosti, gladi za bogatstvom, popularne kulture, egocentričnih individua te modernog „fast food života“. Reklame na televiziji, radiju te billboardima uz cestu, kao i neke misije, dotiču se fasciniranosti poznatim osobama, opsjednutosti seksom i pornografijom, reality showovima, internetom, a nisu ostali dužni ni samim video igrama. Tu je, između ostalog, i prilično nesuptilno ruganje Facebooku – u igri postoji društvena mreža naziva Life Invader, čiji je slogan „Gdje vaše osobne informacije postaju marketinški profil (koji možemo prodati).“

Osim toga, igrina priča i svijet doslovno su prepuni referenci na popularnu kulturu, a na različite načine developeri su pokazali svoju naklonost prema brojnim kultnim filmovima te serijama. Primjerice, vjerojatno ste već čuli kako niz glavnih misija neodoljivo podsjeća na filmski klasik Heat, jedan od random eventova u igri rekreacija je scene iz filma No Country for Old Man, jedan od automobila koje možete kupiti korišten je u James Bondu, a tu je i čitav niz referenci vezanih uz popularne serije poput Breaking Bada, The Wirea te Sopranosa. Riječ je o finim detaljima koje uvesele fanove, a rijetko tko zna ih ubaciti u svoje igre kvalitetno kao Rockstar.

Ta pretjerana projekcija Amerike puna je kriminala i nasilja, a svaki lik kojeg ćete upoznati, što uključuje i neke obične prolaznike, nije normalna osoba s ispravnim sustavom moralnih vrijednosti već su odreda: sociopati, kriminalci, narcisi, luđaci i tako dalje. Ništa drugačiji slučaj nije ni s našim slavnim triom – depresivnim kriminalcem u penziji, Michaelom, mladim gangsta protagonistom koji se želi uzdići u kriminalnom svijetu, Franklinom te psihotičnim manijakom i Michaelovim bivšim kolegom, Trevorom. Sva tri lika prilično su kvalitetno okarakterizirana i s vremenom ćete uvidjeti da nije riječ o monotonim stereotipima kakvima se možda čine na početku.

Različitost glavnog trojca odlično je prikazana i kroz okružja gdje svaki od njih živi te krug ljudi s kojima se druže. Michael pije viski i gleda stare filmske klasike u vili s bazenom na elitnom Vinewoodu, ima prilično disfunkcionalnu obitelj (žena sa silikonskim prsnim košem mrvicu je promiskuitetna, kćer je na nekom Ava Karabatić sranju, dok sin sve vrijeme provodi psujući majku suparnicima u online mečevima) i posjećuje psihijatra. S druge strane, Franklin živi u omanjoj kući s napornom tetom u tipičnom crnačkom kvartu nedaleko od Groove Streeta, a „henga“ s propalitetima koji se očajnički trude biti gangsteri te ga uporno ubacuju u nevolje. Ludi Trevor živi u prikolici u ruralnom području punom američkih rednecka, kuha metamfetamin i usputno gazi lubanje frajerima koji ga samo krivo pogledaju.

Svaki lik ima vlastiti bankovni račun, oružja, nekretnine i prijatelje.

Gotovo u svakom trenutku (osim nekih skriptiranih dijelova u određenim misijama) možete odabrati lika kojeg želite kontrolirati, a svaki od njih ima vlastiti bankovni račun, oružja, nekretnine i prijatelje, u prijevodu – svaki ima sadržaj za sebe, što omogućuje i jedinstvene misije za svakog lika. Tako će Michaelove sporedne misije najčešće biti vezane uz rješavanje obiteljskih problema, Franklin će se baviti kvartovskim nesuglasicama i manjim kriminalnim poslićima te nerijetko služiti kao vozač, dok će Trevor… biti Trevor. Jedna od glavnih čari tog frajera bez dvojbe je njegova nepredvidljivost. Prebacivanjem na određenog lika odvit će se kratka animacija kojom frajer završava radnju koja je bila u tijeku prije nego ste preuzeli kontrolu nad njim, što nerijetko dovodi do interesantnih situacija zbog kojih je dojam kako svaki lik vodi svoj život za vrijeme dok ga ne kontrolirate prilično uvjerljiv.
Jedan od najvažnijih faktora za autentičnost likova nedvojbeno su i vrsno napisani te odglumljeni dijalozi, zahvaljujući kojima doznamo mnogo o pozadinama trojice glavnih frajera i promatramo kako se njihov odnos postepeno razvija. Budući da većinu svojih razgovora naši momci obavljaju za vrijeme vožnje do određene točke tijekom misija, iznimno često se događalo da namjerno sporije vozim (ponekad čak budem i dovoljno buntovan da poštujem prometne propise) kako bih uhvatio čitav njihov dijalog do kraja, zbog čega nijednom nisam požalio. Interesantno je kako igrača naracija dovoljno uživi u njihov svijet da mi je jednostavno bilo prirodno ponašati se u stilu sa karakterom određenog lika dok sam ga kontrolirao: Michaela sam vodio na tenis i kod psihijatra, Franklinu kupovao skupe aute i liječio mu slomljeno srce diranjem sisa djevojkama po striptiz klubovima, a s Trevorom sam se osjećao prilično neispunjeno ako ne bih nasumično bacio pokoju granatu među par nedužnih prolaznika te polio par automobila benzinom i gledao kako gore. Jer neki ljudi samo žele gledati svijet kako gori.

Da se osvrnemo i na dvije najveće kontroverze koje su se stvorile nakon igrinog izlaska – navodnu mržnju Rockstara prema ženama te misiju s eksplicitnim mučenjem taoca. Istina je kako su gotovo jedine žene u igri stiptizete ili prostitutke, eventualno tupaste kćeri koje žele postati starlete ili nelojalne supruge, no zapravo je prilično očito kako je i taj segment samo dio čitavog satiričnog osvrta na Ameriku. Nisam siguran da se može ostaviti mjesta za ozbiljnije primjedbe tog tipa u igri koja je dio serijala u kojem smo se još kao djeca zabavljali oduzimajući život prostitutkama kako bismo vratili novac za ugodnu uslugu koja joj je prethodno plaćena.

Doduše, što se slavne misije s mučenjem tiče, moram priznati kako igraču definitivno nije ugodno u situaciji gdje nedužnom tipu koji je voljan odmah pričati treba svejedno vaditi zube kliještima (da ne navodim više od toga), a sve to bez pravog motiva. Igra, doduše naknadno pokušava scenu opravdati dijalogom u kojem Trevor čovjeku objašnjava kako mučenje ustvari nema nikakvog smisla osim zadovoljenja mučitelja, no dalo bi se raspraviti koliko je ova scena prisutna upravo zbog dodatnog podizanja prašine i marketinga.

Glavne misije Grand Theft Auta 5 svode se na velike, detaljno isplanirane i razrađene pljačke: na početku svake odaberete koji od dva pristupa vam se čini primjereniji, što se najčešće svodi na jednostavan izbor – preferirate li šuljanje, pomnije planiranje i napetiju izvedbu ili se palite na eksplozije, tone potrošenih metaka i litre prolivene krvi. Nakon toga, slijedi biranje ekipe – za gotovo svaki posao osim vrckavog trojca trebate i hakera, vozača te čovjeka s oružjem. Jasno je koja je zadaća svakog od njih, a kod odabira u obzir treba uzeti njihovo iskustvo te udjel koji uzimaju u konačnoj zaradi.

Naime, ako nemaju pretjeranog iskustva, logično je da je veća vjerojatnost kako će zakazati u svojoj dužnosti, no iskusniji plaćenici zato će vam oduzeti više para. Valja znati da članovi ekipe koji prežive određenu pljačku napreduju u kvaliteti odrađivanja svoje dužnosti, no i nakon toga uzimaju jednak postotak, zbog čega možete imati plaćenike koji rade bolje, a uzimaju manje ako dobro odigrate svoje karte. Mislim, to se tako kaže, nismo doista igrali briškulu i trešetu tijekom pljačaka. Zato jesmo na Splitskom festivalu, doduše. Uf, zastranih.

Nakon toga slijedi niz manjih zadataka koje valja obaviti kako bi se pristupilo pljački – najčešće je riječ o jednostavnim stvarima poput nabave prigodnog vozila, maski za pljačku, oružja te slične opreme. Taj dio je možda najmanje zabavan, no upravo zbog vremena koje igrač potroši na takve detalje kasnije još više bude zadovoljan i impresioniran kada se tijekom provedbe pljačke sve kockice savršeno poslože na svoje mjesto. Očekivano, upravo te pljačke, najvažniji dijelovi igrine priče, predstavljaju i klimaks same igre – riječ je o epskim trenutcima koji doista podsjećaju na akcijske filmske klasike i dosta je vjerojatno kako će vam neke od njih ostati u pamćenju duže vrijeme.

Pljačke su najvažniji dijelovi igrine priče i predstavljaju klimaks same igre.

Osim vrhunski izrežiranog scenarija, segment koji ovdje najviše dolazi do izražaja te omogućuje najveću količinu zabave upravo je to prebacivanje između tri lika, što je zapravo i odlično odrađen način za izbjeći ikakav prazni hod kod trčanja od jedne grupe neprijatelja do druge – u svakom trenutku se kaotična akcija odvija barem ispred jednog lika. Kao primjer možemo navesti jednu od ranijih misija, gdje Michael sajlom visi iz helikoptera, u zaletu razvaljuje prozor te upada u sobu zgrade gdje se nalazi taoc, zabija metak u čelo svemu što se kreće u prostoriji te otima taoca, za vrijeme čega Trevor upravlja spomenutim helikopterom, dok Franklin podršku daje snajperom na krovu suprotne zgrade. Veoma važna stvar za misije jest napokon sređen sistem checkpointa, zahvaljujući kojem neće biti iritantnog ponavljanja napornih te dugačkih segmenata određene misije iznova i iznova ukoliko negdje zajebete. Ovo je GTA, nekako je nužno malo zapsovati u recenziji. Jebiga.

Sporedne misije posebne za svakog od likova već smo spomenuli, a valja istaknuti kako ih ima više nego dovoljno te igrača također nerijetko dovedu u niz zabavnih i najčešće neočekivano smiješnih situacija. Tu su i random world eventovi, događaji koji se na mini-mapi pojave na lokaciji blizu vas, a hoćete li svratit tamo i vidjeti što se događa ovisi o vama. Većinom zahtijevaju da nekome jednostavno pomognete na određen način – uhvatite pljačkaša ili prevezete osobu do određene destinacije, iako se nađe i tu pokoji event koji zna pozitivno iznenaditi čistom šašavošću. U ovim situacijama igrač ima potpunu slobodu izbora pa recimo, u slučaju krađe nečijeg bicikla, nakon što lagodno pregazite pljačkaša, bicikl možete zadržati ili ga vratiti pravom vlasniku. Nitko vam, naravno, ne brani ni da vratite isti vlasniku, dopustite mu da se obraduje na par sekundi, a onda mu spucate metak u čelo. Jer upravo to je ova igra dame i gospodo. Dobro, mogli bismo reći da je upravo to i život, no GTA ipak taj obradujem-te-pa-te-minutu-kasnije-cipelarim-na-podu odradi mrvicu manje suptilno.

U jednom čudnom aktu milosrđa, s Franklinom sam upravo spomenuto ukradeno prijevozno sredstvo vratio njegovom vlasniku i dopustio mu da se sretno odveze kući, samo da bi dan kasnije dobio SMS od tog frajera u kojem objašnjava kako je milijarder te mi je zbog pokazane srdačnosti odlučio uplatiti 100.000 dolarića u dionicama. A čovjek bi pomislio da je bicikl prijevozno sredstvo za siromašne. Nadajući se kako će se nešto slično ponoviti, u takvim situacijama još sam nekoliko puta činio dobra djela, no pokazalo se kako ljudi u nevolji ipak ne plivaju nužno u parama, pa sam se vratio na gaženje istih.

Dakako, nitko vas zapravo ne tjera da obavljate ikakve misije ako to ne želite, tu je čitav niz sporednih aktivnosti na kojima naši protagonisti mogu trošiti svoje vrijeme: golf, tenis, joga, pucanje na mete u streljani, utrke različitog tipa te lov na divlje životinje samo su neke koje prve padaju na pamet, a svaka od navedenih aktivnosti zapravo ima svoju više nego solidno realiziranu mini-igru. Sve do sada navedeno još uvijek ni približno ne opisuje impresivnu količinu igrinog sadržaja i upravo to je ono najfascinantnije. Tu je, recimo, i kino s kratkim filmovima, kao i čitav sustav trgovine dionicama koji funkcionira otprilike onako kako od njega i očekujete, a možete kupovati i poslovne nekretnine koje će vam donositi profit.

Ono što GTA serijal čini tako posebnim ponajprije su divni trenutci koje ne nameće scenarij već se jednostavno dogode.

Iako će se igrine glavne misije nedvojbeno pamtiti, ono što GTA serijal čini tako posebnim ponajprije su divni trenutci koje ne nameće scenarij već se jednostavno dogode zahvaljujući igrinom genijalnom otvorenom svijetu. Poput onog puta kada sam se dobrih četrdesetak minuta pješke penjao na planinu, putem nekoliko puta zastao da uživam u pogledu na čitav grad, u posljednji trenutak uspio ubiti dva risa koja su mi pokušala oduzeti život, da bi nakon čitave te kalvarije nekoliko metara prije cilja usputno upucao dvije planinarke koje su dobacile drski komentar u prolazu te se zbog toga u pokušaju skrivanja od policije neslavno strovalio s planine i poginuo. Prijateljima sam rado prepričavao i svoju prvu krađu jet-skija, nakon čega je uslijedilo brzanje po valovima i pucanje po okolnim jedrilicama uz zalazak sunca, pa bijeg od pomorskih momaka u plavom koji je završio neuspješnim pokušajem hrvanja s morskim psom.

Rockstarova iskusna ekipa uspjela je napraviti ne samo svijet prepun sadržaja, već i svijet koji uistinu djeluje živo – količina prometa na cestama je na zadovoljavajućoj razini, a posebno su interesantni pješaci. Iako bi ih, ruku na srce, čovjek u ovakvom gradu očekivao ponešto više, vrlo je zanimljiv njihov AI, zahvaljujući kojem djeluje kao da apsolutno svaki NPC na kojeg naletite ima svoju namjeru te put, a često ćete moći i slušati njihove razgovore koji dodatno naglašavaju satirični prikaz egocentričnih Amerikanaca. Nije rijedak slučaj ni da policija naganja druge ljude po gradu pa ćete ponekad, za promjenu, moći biti i samo svjedok razmjene metaka između sila reda i mira te nasumičnih kriminalaca.

Tu je i skill sistem, logično odrađen u RPG stilu: vještinu vožnje poboljšat ćete brzim jurcanjem, utrkama te izbjegavanjem sudara, snaga će se povećati tučom ili primjerice igranjem tenisa, pucanje možete poboljšati u streljani i tako dalje. Povećanje vještina omogućit će da određene aktivnosti ponešto lakše izvodite, no nema nikakvog forsiranja zbog kojeg ćete se morati dosađivati unaprjeđivanjem neke kategorije kod određenog lika. Ovaj put nema ni trošenja vremena na gluposti poput debljanja ili mršavljenja likova jer su ostavljeni samo važni skillovi.

Svaki od likova ujedno je majstor u određenoj kategoriji: Michael je najprecizniji s oružjem, bivši vojni pilot Trevor jako je iskusan u zrakoplovima dok Franklin uvjerljivo najbolje vozi automobile. Navedeno se ogleda i u specijalnim sposobnostima koje imaju: naš Mišo može usporiti vrijeme dok puca u stilu dobrog, starog Max Paynea, a Frane također voli slowmotion, ali dok vozi brze automobile. Dobro, Trevorova specijalnost baš i nema veze s ikakvim skillom – frajer jednostavno popizdi te za vrijeme aktiviranog specijala čini puno više štete, dok prima dosta manje. Specijalne sposobnosti također su fino implementirane u igru i nerijetko znaju prilično olakšati situaciju. Ipak, u nekoliko situacija dobio sam dojam da su misije skriptirane na pomalo nelogičan način. Primjerice, u jednom trenutku je trebalo autom bježati od policije s Michaelom, dok je Franklin, čovjek koji najlagodnije ulazi u zavoje pri 200-tinjak kilometara na sat dok usputno tipka na mobitel, chillao na suvozačevom sjedalu.

Nišanjenje i sustav zaklona doživjeli su primjetan napredak u odnosu na GTA IV – ovaj segment u „petici“ je odrađen u rangu s boljim TPS igrama. Osnovni način nišanjenja olakšan je automatskim prebacivanjem na neprijatelja kojeg imate u vidokrugu, što na prvi dojam može djelovati prejednostavno, no svejedno je potrebno ponešto truda kako biste skinuli fin headshot, a unatoč laganom ciljanju, bit će potrebno mudro korištenje zaklona u nerijetkim situacijama gdje vas protivnici brojčano debelo nadjačaju.

Naravno, ukoliko se osjećate tvrdokorno, možete uvijek prebaciti na jedan od druga dva načina ciljanja – „aim assist ili pak „free aim“ za one koji žele potpunu slobodu. Pohvalna je i implementacija više nego potrebnog „weapon wheela“ – pritiskom na tipku u bilo kojem trenutku, vrijeme se usporava, a u krugu se pojavljuju sva oružja kojima lik raspolaže, kao i količina municije koju sadrže. Arsenal oružja također je na vrlo finoj razini, a svaki komad možete i modificirati s prigušivačima, nišanima, bljeskalicama te drugim lijepim i donekle korisnim stvarčicama.

Segment napucavanja odrađen je u rangu s boljim TPS igrama.

Segment koji je izazvao dosta rasprave na našem forumu jest vozni model, pa valja naglasiti kako i vožnju zasigurno možemo uključiti među niz elemenata koji su poboljšani u odnosu na igrinog prethodnika. Sami developeri priznali su da je jedna od najčešćih zamjerki fanova na Grand Theft Auto IV bilo upravo kontroliranje vozila, koje je više podsjećalo na upravljanje brodom nego na pravu vožnju automobila. Automobili u petici imaju primjereniji osjećaj težine, no i agilnosti zahvaljujući kojoj ipak možemo pri velikim brzinama izbjegavati promet te ulaziti u zavoje. Razlike između modela automobila lako je primijetiti tijekom manevriranja ulicama Los Santosa, čak i među modelima jednake klase, a brojnost voznog parka svakako je primjerena jednom ovako velikom naslovu. Esencijalna informacija svakako je ona da se automobili neće zapaliti i eksplodirati ukoliko završe na krovu – igra je u navedenoj situaciji prilično olakšala okretanje automobila natrag na kotače.

Bijeg od policije ponešto je logičnije izveden: momci u plavom imaju malo dalekometnije vidno polje nego do sada, no ukoliko se ne nalazite u njemu, nema nekog čarobnog načina da vas zamijete. Stoga prilikom manje potjere dovoljno može biti pobjeći u sporednu ulicu i skriti se iza nekakvog zida gdje vas najčešći konzumenti krafni neće lako ugledati. Prilikom ozbiljnijih potjera ipak ćete se malo više namučili kako biste im umakli, budući da raspolažu helikopterima i bržim vozilima koja vas prilično spretnije te agresivnije prate. Umjesto dosadašnjih šest, najveći broj policijskih zvjezdica je pet, no svejedno će trebati solidna količina truda kako bi ih dovoljno razljutili da prikupite sve. A Pokemoni su nas odavno naučili što se mora.

Postoje igre na ovoj generaciji konzola čiji vizualni prikaz možemo nazvati impresivnijim od onoga što ćete ovdje vidjeti, no kada u obzir uzmemo impozantnu veličinu svijeta te nevjerojatnu količinu sadržaja koji on donosi, treba se naprosto pokloniti momcima i djevojkama iz Rockstara. Jasno je kako GTA V vuče hardver ovih konzola iznad mogućnosti koje smo mislili da su one uopće sposobne dosegnuti. Ono što najviše oduševljava jest činjenica da igra u niti jednom trenutku nema primjetne scene učitavanja: cutscene kod glavnih misija počinju istog trenutka kada dođete na potrebno mjesto, sporedne misije kreću bez prekidanja, a za ulazak u unutrašnjost neke zgrade jednostavno – otvorite vrata i uđete. Jasno je kako je sistem prebacivanja likova dok niste u zajedničkoj misiji, kada se kamera polako odzumira visoko u zrak te postepeno približava do lika kojeg ste odabrali, zapravo fino zamaskiran način učitavanja njegove okoline, no upravo u tome i jest čar – ni u tom slučaju nema dosadnog ekrana koji nas moli da pričekamo koju minutu dok se stvari učitaju.

Tamni oblaci prekriju nebo, munje krenu sijevati na sve strane, pješaci žure da se negdje skriju, a na cesti se stvaraju lokve koje prskaju ako prijeđete preko njih…

Fascinantna je i razina detalja koji oslikavaju raznolikost između urbanih gradskih ulica, ruralnih područja te neistražene divljine – svakom području posvećeno je jednako pažnje. Svjedočit ćete i realnoj izmjeni dana i noći, kao i različitim vremenskim uvjetima, među kojima želimo posebno pohvaliti olujni pljusak: tamni oblaci prekriju nebo, munje krenu sijevati na sve strane, pješaci žure da se negdje skriju, a na cesti se stvaraju lokve koje prskaju ako prijeđete preko njih. Jedine zamjerke mogu se uputiti povremenom padu frameratea i naknadnom pojavljivanju nekih objekata i kvalitetnijih tekstura, no nijedno u bilo kojem trenutku nije primjetno u tolikoj mjeri da može ozbiljnije utjecati na igranje.

Po dobrom, starom običaju serijala, tu je čitav niz interesantnih radio stanica na kojima, koliko god to isfucano zvučalo, doista svatko može pronaći nešto za sebe. Nekako je prigodno bilo i stanice prilagođavati liku kojeg trenutno kontroliram, pa je Franklin jednostavno morao guštati u old skul gengsta repu, Michael se prisjećao davnih dana slave uz stare rock klasike, dok je s Trevorom bilo nekako logično gaziti ljude uz Rihannu. Pohvale idu i atmosferičnom soundtracku koji solidno podiže tenzije za vrijeme glavnih misija. Spomenuli smo da su dijalozi odlični, a logično je kako su, osim kvalitetnih scenarista, za to najzaslužniji vrsni glasovni glumci. Zapravo, treba se ispraviti, motion capture trojice glavnih glumaca u Rockstarovim studijima sniman je pune tri godine pa ih nema smisla nazivati samo „glasovnim“ glumcima. Vjerujem da bi bilo prilično zabavno vidjeti neku snimku iz studija gdje Steven Ogg oživljava Trevora sa svim onim motion capture priljepcima po tijelu. Upravo šjor Ogga valja posebno istaknuti jer ne sumnjamo kako će baš njegov lik ostati najupečatljivija faca Grand Theft Auta 5, s genijalnim psihotičnim ispadima, ludim pošalicama i povremenim neočekivanim iskazima humanosti te emocija.

Rockstar je još jednom očitao pravu lekciju drugim razvojnim studijima o tome kako se radi otvoreni svijet – niti jedna open world igra današnjice jednostavno nije niti do koljena imerzivnom, adiktivnom te jednostavno zabavnom svijetu Grand Theft Auta 5. No, činjenica je i da drugi studiji nemaju iza sebe naslove kao što su Red Dead Redemption, od čijeg otvorenog svijeta su mogli puno naučiti, Midnight Club: Los Angeles, čiju vožnju i modifikaciju automobila mogu posuditi, kao ni Max Payne 3, na čiju se mehaniku napucavanja mogu nasloniti. Jasno je kako je ovoj divnoj igri prethodio čitav niz kvalitetnih naslova čiji su određeni segmenti prilično očito služili kao utjecaj za kreiranje ove, najimpresivnije Rockstarove igre do sada. No, mogli bismo reći kako je najveći pogodak ove igre upravo njegova najinteresantnija novina – kontroliranje tri lika omogućuje produljenje scenarija njihovim individualnim pričama, autentičnost zbog osobnih ambicija svakog frajera te daleko najintenzivniju akciju do sada

Zahvaljujući pisanju za ovaj portal, u posljednja četiri mjeseca imao sam privilegiju odigrati te recenzirati The Last of Us i GTA 5, dvije igre koje imaju vrlo malo dodirnih točaka, no obje nedvojbeno predstavljaju vrhunac onoga što gaming ima za ponuditi ove godine te zapravo maksimum onoga što nam generacija konzola s kojom se družimo već gotovo osam godina uopće može dati. Ako nam nadolazeća generacija bude u stanju ponuditi naslove barem na jednakoj razini, jer podizanje letvice u ovom trenutku djeluje gotovo nemoguće, čeka nas još niz inspirativnih te izuzetno zabavnih godina s gamepadom u rukama.

Preuzeto sa: