Call of Duty: Modern Warfare 3 (Video recenzija)

Ovim člankom sa video recenzijom Modern Warfare 3 želim da vam najavim saradnju sa odličnim hrvatskim gejmerskim sajtom www.hcl.hr. Od sada će njihove recenzije, pored mojih najava, krasiti rubriku video igre na Mega blogu. Enjoy!Autor: Igor Belan

Naziv igre: Call of Duty: Modern Warfare 3
Žanr: FPS
Proizvođač: Infinity Ward, Sledgehammer Games, Raven Software
Izdavač: Activision
Platforme: PC, X360, PS3, Wii
Multiplayer: online, co-op
Min. konfiguracija: Intel Core 2 Duo E6600, 2 GB RAM, 8600GT/ATI Radeon X1950
Datum izlaska: 8. novembar, 2011.

VIDEO RECENZIJA – Je li nam konačno dosta Call of Duty igara napravljenih na isti kalup ili mislimo da je i Modern Warfare 3 dovoljno novo i zabavno iskustvo vrijedno uloženog novca?

„Sve je isto!“, najglasniji komentatori Call of Duty serijala govore o Modern Warfareu 3. Govorili su to i prije izlaska igre, a nastavljaju u istom tonu i nakon što je svima postala dostupna. Pa čak i oni koji inače vole ovaj serijal priznati će da je njegov novi veliki dodatak opet stvoren po jedno te istom kalupu, na jedno te istom engineu. I u tome nema laži. Uistinu, sve je ovdje u osnovi isto kao i u prethodnim igrama. Od osjećaja kretanja i pucanja iz prvog lica preko linearnog, akcijskog kalupa kampanje pa sve do “ubijaj da otključaš oružja i leveliraš” koncepta mutliplayera.

Sve djeluje vrlo poznato, a kad pričamo o Call of Duty igrama, koje su uvijek pomno dizajnirane da vas stalno drže na rubu, uvijek angažiranima i dugoročno zabavljenima, riječ “poznato” ne mora biti loša stvar. Ne mora, ali u ovom slučaju, taj osjećaj poznatog, već viđenog i pomalo zastarjelog naglašeniji je no ikad u ovo moderno doba PC gaminga i upravo to je ono što najviše smeta u ovom inače vrlo dobro dizajniranom iskustvu.

Video recenzija ispod u skraćenom obliku objašnjava kako smo s rečenim na umu doživjeli Modern Warfare 3, a tekst u nastavku standardno se dotiče još više pojedinosti.

Već s prvom scenom igrine kampanje gdje izlazite iz pogođenog Humveea, a kamera se prigodno prebacuje na neboder kojega drugi, snažniji projektil ruši vama na očigled, sve će vam biti jasno. Ovo je Call of Duty, a Call of Duty ima svoju singleplayer formulu koja vas bombarira prenapuhanim, ali spektakularnim scenama. Modern Warfare 3 nije iznimka i striktno se drži tog singleplayer recepta.

Mjenjanje likova s kojima igrate, dionice u vozilima, napeto ratovanje na raznim lokacijama diljem svijeta – sve je to i ovdje. A nastavljajući se na priču Modern Warfarea 2, sve je u jeci Trećeg svjetskog rata i terorizma, veće nego ikad i popraćeno raznolikim modernim naoružanjem pa i nekim ratnim gadgetima nad kojima dobivate kontrolu. Čak postoji i kontroverzna misija na koju igra upozorava pri pokretanju kampanje, a ista je vjerojatno stvorena s ciljem da bude tema u medijima i na taj način dodatno promovira igru, jer ne uspjeva biti ni približno zanimljiva kao poznata scena na aerodromu iz MW2, a osim toga – izgleda kao da je naknadno ubačena. Tranzicija iz standardne akcije na tu scenu djeluje neprikladno i neugodno.

Igrajući svaku misiju kampanje lako je vidjeti da su se developeri trudili da ne postoji prevelik prazan hod, da nema nekog zaista dosadnog trenutka, da svaka misija bude dovoljno drugačije iskustvo od prethodne. Sve je vrlo brzo i energično, a baš tamo negdje kad pomislite da ćete poludjeti od silnih padajućih helikoptera (primjetili smo da ih ima stvarno previše i svi kao da na isti način padaju), napucavanja iz nekog vozila ili pješke i vrlo čestih ekspolozija, usljedi jedna mirnija stealth misija… koja se opet uskoro pretvori u suludu akciju.

Doza frustracije prisutna je u obliku brzih, 5-sekundnih objektiva, koje vam određene misije isporuče nenadano, usred neke lude akcije, a budući da niste spremni za njih, često takve situacije završavaju učitavanjem posljednjeg checkpointa. Još su tu i nasumične, jeftine smrti iz nepoznatih smjerova, a ni umjetna inteligencija neprijatelja, opet, nije za pohvalu. Suborci s druge strane čak djeluju nešto pametnije, ali ni oni nisu baš ekipa koju bi pozvali na HCL-ovu profinjenu noć čaja i šaha srijedom.

Dobiti ćete tako dojam da igrate on-rails igru u kojoj se, eto, možete i malo kretati, ali u ovom slučaju to nije loša stvar jer je sve puno uistinu dobrog sadržaja, krasno izrežirano, potkrepljeno solidnom pričom s prepoznatljivim likovima, a uz neke spektakularne scene i neočekivane obrate, faktor zabave je na kraju vrlo visok, čineći ovo kratkim (pet do šest sati na najlakšoj postavci) ali vrlo ugodnim FPS iskustvom s akcijskim scenama koje nerijetko iziskuju aplauz.

Prava je šteta stoga što je sve to u sjeni prestarog enginea koji u današnje vrijeme djeluje poput naperlitane starice s dvije plastične operacije previše. Na konzolama to još ima smisla. Zapravo, na konzolama izgleda odlično, tamo više i ljepše nije ni za očekivati, ali na PC-u nerijetko razočarava. Staru tehnologiju pokušali su modernizirati često jeftinim efektima, a krajnji rezultat je nešto što neki PC gameri sa svojim snažnim konfiguracijama možda neće cijeniti u ovo moderno doba. Mnoge scene, iako dobro smišljene, izrežirane i krasno animirane, upravo zbog nategnute grafike znaju ostaviti gorak okus u ustima.

Gorak okus ostavlja i činjenica da je tako malo toga ovdje zaista novo. Mehanike pucanja i kretanja, način na koji se prisutnost granate prikazuje, način na koji se ističu zadaci i grafike kojima se ukazuje na suborce, pa sve do onih citata kad umrete – sve je to vrlo slično ili potpuno isto kao u prijašnjim Call of Duty igrama, uz eventualno male grafičke promijene zbog Modern Warfare vizualnog identiteta.

Doduše, na neki način je pohvalno što su developeri uspjeli izvući iz već stare tehnologije igrina enginea jer neke scene zaista impresioniraju i to ne samo u smislu već navedene pametne animacije i manipulacija kamere (to je uvijek odlično i zato igra i izgleda dobro), već i grafički – poput scene gdje ronite između podvodnih mina kako bi postavili eksploziv na rusku podmornicu, gdje efekti vode izgledaju odlično, kao i osvjetljenje u mračnom podmorju. Rijetki su takvi slučajevi gdje će vas sama tehnička strana grafike impresionirati, ali eto – ima čak i takvih situacija.

Kompletni dojam prezentacije poboljšava i zvuk koji je opet izvrstan, kako u smislu zvukova oružja i vike suboraca te pozadinskih zvukova koji stvaraju atmosferu, tako i u smislu glasovne glume. Ovo je visokobudžetni naslov i to se uistinu osjeti u produkciji zvuka.

Dakle dobili smo što smo i očekivali – pomalo prekratku, linearnu kampanju koja se čvrsto drži Call of Duty recepta u dizajnu i čijih se scena ne bi posramili ni najskuplji Hollywoodski blockbusteri. Ponekad djeluje zastarjelo, ponekad djeluje već viđeno, replay value praktički ne postoji, no krajnji zaključak je da je zabavna unatoč svim manama i da zajedno s pričom služi kao dobar kraj Modern Warfarea. Svjedno, voljeli bi da nas Call of Duty serijal konačno malo iznenadi nečim zaista drugačijim. Bilo bi vrijeme kvragu.

Modern Warfare 3 vraća u igru Spec Ops, vrlo dobro co-op iskustvo koje možete podjeliti s prijateljem u dva moda igre – Mission i Survival.

Mission mod obično uzima misije iz kampanje i predstavlja ih s jedne druge perspektive – primjerice, neke misije staviti će vas u ulogu negativca, gdje ste u kampanji bili pozitivac. I u ovome modu postoji dobar osjećaj postignuća jer vas igra nagrađuje za uspješno završavanje misija na pojedinim razinama težine, napretkom otključavate više misija, a osim toga – svaka misija ima i predviđeno vrijeme završavanja koje ćete poželjeti oboriti.

Survival mod je potpuno drugi par rukava. On vas u principu stavlja na jedan od svojih levela daje vam neko početno oružje u ruke i šalje vam sve teže valove neprijatelja, a cilj je, kao što samo ime moda kaže – preživjeti što duže. Ovo dakako nije ništa novo u svijetu gaminga, ali način na koji to Modern Warfare 3 čini je dobro razrađen i zarazan. Izvedba survival moda je prikladna i vjerna smjernicama Call of Duty serijala u smislu oružja i nadogradnji koje zarađujete dobrom igrom i kupujete u periodima između valova, a igra pravovremeno predstavlja prikladna nova oružja i obrambene mogućnosti kako novi valovi neprijatelja pristižu čineći iskustvo dugotrajno zanimljivim. Ove modove je čak relativno zabavno igrati i samostalno no prava zabava krije se u kooperativnoj igri.

Recenzija je uz dozvolu autora preuzeta sa sajta www.hcl.hr . Ovo je samo deo recenzije, ostatak, zaključak autora i ukupnu ocenu igre možete pročitati u nastavku članka na: Call of Duty: Modern Warfare 3 recenzija | HCL.hr